Ko je više taj Kusturica?



Pise: Aldin Usanovic

Mnogi ce reci pa zasto pridajemo tolko vaznosti jednom covjeku kao Emir Kusturica.Zasto uopce pisemo o njemu...?Ja cu reci Kusta je dobar reditelj, ali politički idiot’

Ko je više taj Emir Kusturica? Vjerovatno se pitaju novije generacije kojima bruji glava od svakodnevnih informacija koje u medijima čujemo o ovome čovjeku.
Prolazeći ulicama bivše Jugoslavije moramo čuti priču o rediteljskom Maradoni, jednom od najnagrađivanijih svjetskih reditelja.
Međutim, sigurno je da nećemo čuti samo te priče, jer ako slučajno snimite nekoliko klasika evropske kinematografije, onda ste bogami naje....
Kusturica sve više liči na svog glavnog junaka iz njegovog posljednjeg filma "Kusturičin Maradona" koji je sve radio protiv sebe, ali uvijek punio stadione i tjerao ljude da mu stisnutih zuba aplaudiraju i da mu se dive.
U Sarajevu trenutno Kusturica ne stoji ništa bolje od Radovana Karadžića i često ćete čuti komentare: "Bolje bi mu bilo da se okupa", a i filmovi koje je radio bez Abdulaha Sidrana nisu baš na visokom glasu.
U Beogradu i Srbiji je on samo neko ko je otišao iz Sarajeva.
U Zagrebu ga niko i ne spominje, a svi potajno i krišom gledaju njegove filmove. I dive se umijeću ovog rediteljskog majstora.
Sve je počelo negdje pred rat i nekada omiljeni i poštovani komšija i prijatelj postao je neko koga je dobro mrziti.
Uoči izbora u BiH, Emir Kusturica je dao nekoliko komentara koji su ga vezali za jednu političku opciju, onu blisku SDS-u i Miloševiću.
Šta god poslije toga uradio ili rekao došlo je samo kao ulje na vatru i bilo je sve gore, a mržnja je bivala sve jača.

BiH i Sarajevo su izgubili Emira, Nemanja je izgubio BiH.
Da Kusturica nije omiljen ni u Srbiji, dokazalo je jedno neprofesionalno ignorisanje od strane medija u Srbiji, koji su jednom predsjedniku žirija u Cannesu - Emiru Kusturici, u dnevniku državne televizije posvetili svega nekoliko minuta pažnje.
Kusturica odlazi na Mokru Goru gdje gradi svoj vlastiti grad - Drvengrad. Nastavlja da snima filmove koji ulaze u glavnu konkurenciju Cannesa, da svira, glumi i naravno uvijek pomalo provocira, nastavljajući da gradi spomenuti lik svog filmskog junaka.
Međutim, i tamo je naišao na novo Sarajevo, na novi Beograd...
Njegov komšija na Mokroj Gori kaže: "Gospodin Kusturica hoće da proširi svoj emirat ili pašaluk, kako bih ga ja nazvao, na 7.000 hiljada hektara. Malo li mu je? Neka ide tamo gde treba. Ima Istambul, ima Novi Pazar, ima Sarajevo, i neka ostavi ovo naše ovdje."
Emir Kusturica
Jedan od pet Evropljana sa dvije "Palme" u svojoj biografiji jeste Emir Kusturica. Rođen je u Sarajevu 24. novembra 1954. godine.
Studij filmske režije Kusturica završava 1978. godine u klasi profesora Otakara Vavra na Filmskoj akademiji u Pragu. Njegov studentski film, "Gernika" snimljen prema noveli Antonija Isakovića, pobijedio je na festivalu studentskog filma u Karlovyim Varima. Tokom studija režirao je i dva kratka filma: "Jedan dio istine" i "Jesen".


Jedan od najnagrađivaniji reditelja u Evropi iz Cannesa je odnio dvije "Zlatne palme". 2005. godine presjedavao je žirijem glavnog takmičarskog programa.
"Otac na službenom putu" - "Golden Palm"
"Dom za vješanje" - Best Director
"Underground" - "Golden Palm"
"Zivot je čudo" - Cinema Prize of the French National Education System
Ako među ove filmove ugurate i "Sjećaš li se Dolly Bell?, "Arizonu dream", "Crna mačka, bijeli mačor" onda ćete dobiti jednu od najfascinantnijih filmskih karijera svih vremena.
Kusturica trenutno živi u Drvengradu na Mećavniku, sa ženom Majom, kćerkom Dunjom i sinom Striborom.

Drugi o Kusturici:

Zaim Muzaferija
"Kusturica je veliki režiser. Glumio sam u tri njegova filma. Sjećam se kad sam ga pitao kako da odglumim govor na dočeku štafete u filmu"Otac na službenom putu ", rekao mi je da to uradim kako je jedino moguće, a to je kao odbornik svjestan partijskog zadatka i značaja događaja koji je pred njim. Šteta je što se upleo u politiku i vezao za zločinački režim. Njemu to nije bilo potrebno jer je bio dovoljno velik i bez toga", intervju, Siniša Subotić - Visočko Oko.

Abdulah Sidran
"Zar je to, zaista, tako teško shvatiti? Imam još dvije filmske priče iz svoga porodičnog, autobiografskog kvarteta i umro bih sretan, sve s osmijehom na licu, da ih vidim kao filmove režirane genijem Emira Kusturice. Vi njega možete voljeti i ne voljeti, prezirati, psovati i mrziti - ali će Miljackom proteći okeani vode dok kakva majka rodi filmskog režisera barem približno njegove snage i umijeća", Global.

Danis Tanović
" Pa, ja sam želio bojkotirati jednom davno festival. Nisam želio na festival na kojem je Emir Kusturica bio predsjednik festivala sa svojim filmom ‘Pakao’ kad je bio završen. Emir Kusturica je bio predsjednik festival, a te godine nisam htio ići na taj festival.
InMagazin: Da li bi Kusturica trebao osuditi zločine počinjene nad Muslimanima u Bosni?
Danis Tanović: Ja sam to rekao odavno. 1995. godine kad je počeo genocid u Srebrenici, on je iste godine dobio za svoj film Zlatnu Palmu, na tom filmu piše da se zahvaljuje JNA, istoj toj armiji koja je počinila genocide nad Bošnjacima. Meni se tu završava svaka priča. Nemam što da kažem na to", Index.

Dalibor Matanić
Jutarnji List: Folklorni stereotipi kod nas se u pravilu poistovjećuju s Kusturicom. Njegov filmski model preuzeo je čak i slovenski reditelj Jan Cvitkovič koji je u svojem filmu ‘Od groba do groba’ u slovenski Kras doveo balkansku filmsku arkadiju, ilegalno prebacujući Kustu preko Sutle. I za ‘Kino Liku’ poneki su rekli da je prenošenje Kuste ‘na zapad’.

Njegova prva dva filma dobro su funkcionirala, onda je počeo stvarati sliku Balkana s guskama koje lete i nanio nama poveću štetu jer svaki Francuz u svojem udobnom cacheovskom, boemskom stanu s cigaršpicom u ruci sad tako zamišlja brdoviti, mistični Balkan, gdje žive ridikuli... Kusturica je napravio najvecu grešku koju kulturnjak može napraviti: počeo se baviti politikom. I tu su mu filmovi počeli odlaziti k vragu.
E moj Kusta Sarajevo je nekad davno u historiji osudjeno na buducnost.

  • Digg
  • Del.icio.us
  • StumbleUpon
  • Reddit
  • Twitter
  • RSS

Sarajevo je uvjek davalo najveće među najvećim....Davor Dujmovic 1969 - 1999



Piše:Aldin Usanovic


Davor Dujmovic.To je bio posve drugaciji covjek. Nosio je u sebi i sa sobom breme raskosnog talenta, bez krupnih rijeci i vidnog napora, dignute glave, igrajuci svoje uloge do kraja i po svaku cijenu.
Sa nepunih osamnaest godina "Davor Dujmovic" je glavni
glumac u filmu "Dom za vjesanje", nakon kojeg je proglasen za jednog od pet najboljih glumaca u Evropi. Nakon toga u prvoj pozorisnoj ulozi, igra kapetana Skota u sarajevskoj "Mjesecevoj predstavi". Davora su kriticari prilikom svjetskih premjera filmova u kojima je glumio poredili sa Dustinom Hoffmanom,
glumcem prema kojem bi se pisao i prilagodjavao scenarij.

- Sve mi se desavalo nekako prebrzo i preko reda. Mislim da bi puno ljepse bilo da mi se takve stvari dogadjaju kad odrastem. A za normalno "odrastanje" nisam imao vremena...

Davor Dujmovic rodjen je u Sarajevu 20.septembra 1969. Njegova glumacka karijera zapocela je kao po nekom filmskom scenariju, sasvim slucajno. Davor je tada isao u drugi razred muzicke skole i skoro svakodnevno nakon nastave svracao je kod svoga oca koji je radio na sarajevskoj pijaci”Markale”. Kao u bajkama, jednog dana,sa ocem je sjedio u obliznjem restoranu kad se niodkud pojavio Emir Kusturica i ponudio mu da ucestvuje na audiciji za ulogu u filmu” Otac na sluzbenom putu”. Taj Davorov prvi susret sa Kusturicom obiljezice njegov zivot i dati mu znake putovanja kroz karijeru tokom citavog ostatka njegova zivota. Ovaj film neposredno nakon premijere i ulaska u evropska i svjetska kina biva nagradjen ZLATNOM PALMOM u Kanu, a Davoru se otvaraju vrata filmske umjetnosti u velikom stilu. Iako u tom periodu biva odbijen kao kandidat za studenta glume na ASU u Sarajevu Davor se ne zaustavlja vec, vjerujuci u sebe i svoje prirodno urodjene glumacke sposobnosti, dobiva znacajnu ulogu u filmu “Strategija svrake”.

Sa nepunih osamnaest godina Davor Dujmovic ostvaruje svoju najznacajniju ulogu u zivotu sa ulogom Perhana u Kusturicinom “Domu za vjesanje”.Ova uloga, kojom je Davor uz Sinolicku Trpkovu briljirao na filmskim platnima sirom svijeta postavlja ga za jednog od najtalentovanijih mladih glumaca u Evropi,takodjer Dujmovic i Trpkova bivaju proglaseni za najbolji glumacki par na prostorima Ex Jugoslavije. Nakon “Doma” Dujmovic vec izgradjen kroz Kusturicinu privatnu skolu filma, kao izrazito karakteran glumac, okusava se i u Teatru gdje veoma uspjesno igra ulogu Kapetana Skota u “Mjesecevoj predstavi”. Ostatak karijere ozivljava veoma zapazene uloge u filmovima “Praznik u Sarajevu”,”Ruzina osvete”,”Undergraundu” i “Belle Epoque”. Zatim svoje prisustvo u sazvijedju najboljih mladih glumaca, tog vremena, potvrdjuje u epizodnim ulogama igranih serija: “Moj brat Aleksa”,” Sarajevske price”,”Slozna braca”,”Top lista nadrealista”- gdje pokazuje svoju nadarenost ka ulogama koje obiluju montipajtonovskim humorom.

Tokom umjetnickog rada i angazmana na filmaskim,TV i teatarskim projektima Dujmovic biva pozitivno okarakterisan od filmske kritike. Bio je poredjen sa velikom filmskom zvijezdom Dastinom Hoffmanom… te zato ostaje nedoumica zbog cega nije bio primljen za redovnog studenta ASU u Sarajevu.

Pocetkom devedesetih godina Dujmovic se upusta u ozbiljno konzumiranje narkotickih sredstava. To je period Davorovog zivota gdje kroz pejzaze u magli, nastoji ukrotiti svoj hiperaktivni talenat, spustiti se na zemlju tako sto ce se skinuti sa narkotickih konzumenata i nastaviti biti najboljim glumcem sa prirodnim talentom.
To je period kad pocinje da se raspada Jugoslavija i kada prestaje da postoji jedan umjetnicki hram, koji se zvao Jugoslovenska kinematografija. Rat je Davora zatekao u Sarajevu, gradu u kojem se rodio i kojeg je volio sa djecackom radoscu i strascu. Prvih mjeseci rata ostaje sa svojom porodicom u Sarajevu, nakon cega razocaran i umjetnicki ubijen desavanjima u BiH i u Sarajevu, odlazi u Beograd, gdje nastavlja raditi sa Kusturicom…

Nakon zavrsetka rata Davor Dujmovic zajedno sa Andrejom Gartnerom osniva “Fond za kulturu” R.Srpske. Iz Banja Luke odlazi u Sloveniju gdje je otpoceo novi zivot sa djevojkom. Slobodno vrijeme provodi u prirodi najcesce sa konjima. Nazalost u tom periodu odigrao je do kraja svoju zadnju zivotnu ulogu, trgicno zavrsivsi svoj zivot i umjetnicku karijeru, u maju 1999. godine.

Iako Davora Dujmovica fizicki nema vise medju nama on ce ostati vjecan u svojim ulogama po kojima ce ga Sarajlije, ljubitelji filma, njegovi prijatelji i porodica uvijek pamtiti.

Filmografija

Bila jednom jedna zemlja
Jugoslavija, 1996.
Uloga: Bata

Underground
Jugoslavija, 1995.
Uloga: Bata

Slozna braca
TV-serija, Jugoslavija, 1995.
Uloga: Mustafa ‚Mute‘ Halimic

Aleksa Santic
TV-serija, Jugoslavija, 1992.

Prokleta je Amerika
Jugoslavija, 1992.

Sarajevske price
TV-serija, Jugoslavija, 1991.
Uloga: Boban Kokot

Praznik u Sarajevu
Jugoslavija, 1991.

Top lista nadrealista
TV-serija, Jugoslavija, od 1984.
Razni karakteri, 1990.–1991.

Belle epoque
Jugoslavija, 1990.
Uloga: Gavrilo Princip

Adam ledoloma
Jugoslavija, 1990.

Istocno od istoka
Jugoslavija, 1990.

Dom za vesanje
UK, Italien, Jugoslavija, 1988.
Uloga: Perhan

Strategija svrake
Jugoslavija, 1987.

Otac na sluzbenom putu
Jugoslavija, 1985.
Uloga: Brat Mirza

Neka ti je vjecna slava i hvala za sve sto si podario umjetnosti.Sarajevo te nikad nece zaboraviti legendo.

  • Digg
  • Del.icio.us
  • StumbleUpon
  • Reddit
  • Twitter
  • RSS