UŠKE

Pise: Aldin Usanovic

Mnogi ce reci pa zasto pridajemo tolko vaznosti jednom covjeku kao Emir Kusturica.Zasto uopce pisemo o njemu...?Ja cu reci Kusta je dobar reditelj, ali politički idiot’

Ko je više taj Emir Kusturica? Vjerovatno se pitaju novije generacije kojima bruji glava od svakodnevnih informacija koje u medijima čujemo o ovome čovjeku.
Prolazeći ulicama bivše Jugoslavije moramo čuti priču o rediteljskom Maradoni, jednom od najnagrađivanijih svjetskih reditelja.
Međutim, sigurno je da nećemo čuti samo te priče, jer ako slučajno snimite nekoliko klasika evropske kinematografije, onda ste bogami naje....
Kusturica sve više liči na svog glavnog junaka iz njegovog posljednjeg filma "Kusturičin Maradona" koji je sve radio protiv sebe, ali uvijek punio stadione i tjerao ljude da mu stisnutih zuba aplaudiraju i da mu se dive.
U Sarajevu trenutno Kusturica ne stoji ništa bolje od Radovana Karadžića i često ćete čuti komentare: "Bolje bi mu bilo da se okupa", a i filmovi koje je radio bez Abdulaha Sidrana nisu baš na visokom glasu.
U Beogradu i Srbiji je on samo neko ko je otišao iz Sarajeva.
U Zagrebu ga niko i ne spominje, a svi potajno i krišom gledaju njegove filmove. I dive se umijeću ovog rediteljskog majstora.
Sve je počelo negdje pred rat i nekada omiljeni i poštovani komšija i prijatelj postao je neko koga je dobro mrziti.
Uoči izbora u BiH, Emir Kusturica je dao nekoliko komentara koji su ga vezali za jednu političku opciju, onu blisku SDS-u i Miloševiću.
Šta god poslije toga uradio ili rekao došlo je samo kao ulje na vatru i bilo je sve gore, a mržnja je bivala sve jača.

BiH i Sarajevo su izgubili Emira, Nemanja je izgubio BiH.
Da Kusturica nije omiljen ni u Srbiji, dokazalo je jedno neprofesionalno ignorisanje od strane medija u Srbiji, koji su jednom predsjedniku žirija u Cannesu - Emiru Kusturici, u dnevniku državne televizije posvetili svega nekoliko minuta pažnje.
Kusturica odlazi na Mokru Goru gdje gradi svoj vlastiti grad - Drvengrad. Nastavlja da snima filmove koji ulaze u glavnu konkurenciju Cannesa, da svira, glumi i naravno uvijek pomalo provocira, nastavljajući da gradi spomenuti lik svog filmskog junaka.
Međutim, i tamo je naišao na novo Sarajevo, na novi Beograd...
Njegov komšija na Mokroj Gori kaže: "Gospodin Kusturica hoće da proširi svoj emirat ili pašaluk, kako bih ga ja nazvao, na 7.000 hiljada hektara. Malo li mu je? Neka ide tamo gde treba. Ima Istambul, ima Novi Pazar, ima Sarajevo, i neka ostavi ovo naše ovdje."
Emir Kusturica
Jedan od pet Evropljana sa dvije "Palme" u svojoj biografiji jeste Emir Kusturica. Rođen je u Sarajevu 24. novembra 1954. godine.
Studij filmske režije Kusturica završava 1978. godine u klasi profesora Otakara Vavra na Filmskoj akademiji u Pragu. Njegov studentski film, "Gernika" snimljen prema noveli Antonija Isakovića, pobijedio je na festivalu studentskog filma u Karlovyim Varima. Tokom studija režirao je i dva kratka filma: "Jedan dio istine" i "Jesen".


Jedan od najnagrađivaniji reditelja u Evropi iz Cannesa je odnio dvije "Zlatne palme". 2005. godine presjedavao je žirijem glavnog takmičarskog programa.
"Otac na službenom putu" - "Golden Palm"
"Dom za vješanje" - Best Director
"Underground" - "Golden Palm"
"Zivot je čudo" - Cinema Prize of the French National Education System
Ako među ove filmove ugurate i "Sjećaš li se Dolly Bell?, "Arizonu dream", "Crna mačka, bijeli mačor" onda ćete dobiti jednu od najfascinantnijih filmskih karijera svih vremena.
Kusturica trenutno živi u Drvengradu na Mećavniku, sa ženom Majom, kćerkom Dunjom i sinom Striborom.

Drugi o Kusturici:

Zaim Muzaferija
"Kusturica je veliki režiser. Glumio sam u tri njegova filma. Sjećam se kad sam ga pitao kako da odglumim govor na dočeku štafete u filmu"Otac na službenom putu ", rekao mi je da to uradim kako je jedino moguće, a to je kao odbornik svjestan partijskog zadatka i značaja događaja koji je pred njim. Šteta je što se upleo u politiku i vezao za zločinački režim. Njemu to nije bilo potrebno jer je bio dovoljno velik i bez toga", intervju, Siniša Subotić - Visočko Oko.

Abdulah Sidran
"Zar je to, zaista, tako teško shvatiti? Imam još dvije filmske priče iz svoga porodičnog, autobiografskog kvarteta i umro bih sretan, sve s osmijehom na licu, da ih vidim kao filmove režirane genijem Emira Kusturice. Vi njega možete voljeti i ne voljeti, prezirati, psovati i mrziti - ali će Miljackom proteći okeani vode dok kakva majka rodi filmskog režisera barem približno njegove snage i umijeća", Global.

Danis Tanović
" Pa, ja sam želio bojkotirati jednom davno festival. Nisam želio na festival na kojem je Emir Kusturica bio predsjednik festivala sa svojim filmom ‘Pakao’ kad je bio završen. Emir Kusturica je bio predsjednik festival, a te godine nisam htio ići na taj festival.
InMagazin: Da li bi Kusturica trebao osuditi zločine počinjene nad Muslimanima u Bosni?
Danis Tanović: Ja sam to rekao odavno. 1995. godine kad je počeo genocid u Srebrenici, on je iste godine dobio za svoj film Zlatnu Palmu, na tom filmu piše da se zahvaljuje JNA, istoj toj armiji koja je počinila genocide nad Bošnjacima. Meni se tu završava svaka priča. Nemam što da kažem na to", Index.

Dalibor Matanić
Jutarnji List: Folklorni stereotipi kod nas se u pravilu poistovjećuju s Kusturicom. Njegov filmski model preuzeo je čak i slovenski reditelj Jan Cvitkovič koji je u svojem filmu ‘Od groba do groba’ u slovenski Kras doveo balkansku filmsku arkadiju, ilegalno prebacujući Kustu preko Sutle. I za ‘Kino Liku’ poneki su rekli da je prenošenje Kuste ‘na zapad’.

Njegova prva dva filma dobro su funkcionirala, onda je počeo stvarati sliku Balkana s guskama koje lete i nanio nama poveću štetu jer svaki Francuz u svojem udobnom cacheovskom, boemskom stanu s cigaršpicom u ruci sad tako zamišlja brdoviti, mistični Balkan, gdje žive ridikuli... Kusturica je napravio najvecu grešku koju kulturnjak može napraviti: počeo se baviti politikom. I tu su mu filmovi počeli odlaziti k vragu.
E moj Kusta Sarajevo je nekad davno u historiji osudjeno na buducnost.